I drugačiji kraj svijeta je moguć

Posvećeno survivalistima, kolapsonautima, zadistima i drugim zemaljskim aktivistima sa željom da sačuvaju hrabrost.

Svakodnevno smo suočeni s poplavom vijesti o pogoršanju situacije na Zemlji, pripremajući se za neizvjesnu budućnost našeg planeta i vrsta koje ga nastanjuju, uključujući i nas same. Kako se nositi s rijekom loših vijesti? Kako razmišljati dalje od sadašnjeg trenutka i pronaći načine, ne samo preživljavanja, već i življenja s kolapsom?

Autori ove knjige pokazuju nam da smjer koji donosi nove horizonte nužno uključuje unutarnje putovanje. Radikalno osmišljavanje nove vizije svijeta može nas osnažiti da podnesemo nadolazeće oluje, razvijemo novu svijest o nama samima i svijetu te pronađemo drugačije načine življenja u njemu. Možda ćemo tada uspjeti obnoviti život na ruševinama, stvoriti nove veze u različitim smjerovima – s nama samima i našom unutarnjom prirodom, s ljudima, drugim bićima i planetom koji nastanjujemo.

Razloga pisanja ove knjige je želja da se pripremimo na život s posljedicama sadašnjih i budućih katastrofa propitujući prije svega veze među ljudima, veze s drugim živim bićima i smisao svega toga. (….) Uzgajanje povrtnjaka, odricanje od fosilnih goriva i pripremanje za izvanredne situacije svakako je potrebno, ali to nije dovoljno za “stvaranje društva”, odnosno za stvaranje ljudi od nas.

Agronom Pablo Servigne, ekosavjetnik Raphaël Stevens i biolog Gauthier Chapelle istomišljenici su i znanstvenici koji već godinama promiču kolapsologiju kao način razmišljanja koji nam pomaže da se nosimo s lošim vijestima te da pronađemo snage i odvažnosti da učinimo nešto što će nas preobraziti.
Zajedno su objavili niz članaka i eseja te knjige Comment tout peut s’effondrer. Petit Manuel de collapsologie l’usage des générations présentes (Kako se sve može urušiti. Mali priručnik o kolapsologiji namijenjen današnjim naraštajima) i L’Entraide, l’autre loi de jungle (Uzajamna podrška, drugi zakon džungle).

Ne želimo vidjeti društvo koje postaje nasilno i bira najagresivnije pojedince. Težiti životu u kojem nema šokova, a ne samo preživljavanju šokova, već je znak da se pripremanju pristupi s drukčijim stavom, s radošću, zajedništvom i bratskom ljubavlju.