Aretej

DRUGO KOLO DJELA MIROSLAVA KRLEŽE

Objavljena i praizvedena u doba kad su europsko kazalište obilježavale Beckettove i Ionescove antidrame, Genetov ritualni teatar, Sartreove drame situacije te Pinterove komedije prijetnje, a u našem se kazalištu Marinkovićevom Glorijom, Matkovićevim Heraklom i Ivaniševićevom Ljubavi u koroti individualizam suprotstavljao kolektivizmu, ali i u godinama zahuktale hladnoratovske utrke u naoružanju i prijetnji sve razornijim oružjem, Krležina fantazija u pet slika Aretej, sinteza njegova dramskog stvaralaštva, ujedno je i poklik divljenja ljudskom umu, sposobnu za neslućene spoznaje i izume, te krik straha pred mogućnošću da onaj »gorila«, što »telefonira iz nas«, zlouporabi postignuća tog uma i vrati čovječanstvo u prapovijesnu tminu.

O Djelima Miroslava Krleže
Školska knjiga i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nakladnici su biblioteke Djela Miroslava Krleže – projekta od nacionalne važnosti koji će u četiri kola obuhvatiti 28 svezaka proze, poezije, dramskih tekstova, eseja, feljtona i zapisa velikoga književnika.

Projekt Djela Miroslava Krleže

Otkad se 1914. godine pojavio na književnoj pozornici pa do današnjega dana Miroslav Krleža izaziva brojne kontroverze i oprečne ocjene. Razlog je jasan: Krleža nikada nije bio »samo« pisac nego je ispunjavao golem prostor u hrvatskoj kulturi, društvu i politici. Projekt Djela Miroslava Krleže, koji realiziraju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Školska knjiga, pokrenut je s ciljem vraćanja na ishodište – Krležinim djelima, književnom tekstu. Edicija je zamišljena kao izbor onoga najboljega iz djela Miroslava Krleže (the best of), a taj izbor ujedno pokazuje zašto je Krleža stup hrvatskoga književnog kanona. Budući da suvremeni čitatelji više nisu opterećeni pseudoliterarnim, najčešće ideološkim predrasudama, otvara se i put u novo, postideološko čitanje djela velikoga majstora.

Višegodišnji projekt, u kojemu je svako djelo velikana hrvatske književnosti Miroslava Krleže popraćeno iscrpnom znanstvenom studijom akademika Krešimira Nemeca o značenju Krležina djela u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća i kronologijom autorova života i rada – Miroslav Krleža iz godine u godinu – raskošno opremljenom fotografijama književnih časopisa koje je Krleža uređivao i pokretao te fotografijama naslovnih stranica njegovih knjiga, kao i fotografijama iz njegova obiteljskoga albuma, pridonijet će kvalitetnijem čitanju i razumijevanju djela toga pisca.

Svojim intelektualnim angažmanom Krleža je snažno obilježio kulturni i politički život u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, a njegov je opus trajno svjedočanstvo o idejnim i političkim nemirima hrvatske inteligencije. Miroslav Krleža iznimno je dobro poznavao europska umjetnička strujanja svojega vremena, neke elemente aktualnih modernističkih poetika primijenio je i u svojemu literarnome radu te na taj način povezao hrvatsku kulturu sa suvremenim europskim kontekstom, no istodobno je zauzimao kritičko stajalište prema aktualnim strujanjima vječno u potrazi za vlastitim autentičnim izrazom.

Osvrti

“Školska knjiga i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti vraćaju čitateljima Djela Miroslava Krleže. Svako Krležino djelo iz biblioteke Djela Miroslava Krleže obogaćeno je osvrtom akademika Krešimira Nemeca koji će na nov način pridonijeti kvalitetnijem čitanju i razumijevanju djela gorostasa hrvatske književnosti. Miroslav Krleža oblikovao je domoljubnu paradigmu mnogih intelektualaca koji su u vrijeme Hrvatskog proljeća pronašli nadahnuće u njegovim književnim djelima.” – dr. sc. Ante Žužul

“Reklo bi se da od prve do posljednje slike Krleža recipijente dramskoga i/ili scenskoga teksta svoje »fantazije« uvlači u namjerno zbunjujuću, ponekad i ponekomu razdražujuću igru skrivanja i otkrivanja, zagonetavanja i odgonetavanja, pojašnjavanja i zamagljivanja, određenosti i neodređenosti. Naime, on u didaskalijama i dijalozima istodobno i daje i uskraćuje informaciju o povijesnom, prije svega političkom kontekstu unutar kojega se odigrava njegova fantastična dramska priča o dvosmjernom putovanju kroz vrijeme…” – akademik Boris Senker