ZIMA ZA VJEŠTICU

Moskvu je u posljednjoj noći masleničke slave poharao požar, razorivši velike dijelove drvenoga srednjovjekovnog grada. Ožalošćeni stanovnici traže odgovornost za pogibije najmilijih – a nije li koliko jučer pred njima stajala jedna vještica? Neće im trebati veliki nagovor da na nju svale svu krivnju za svoje patnje.

Vasilisa Petrovna našla je krhku utjehu u palači svoje sestre, gdje se njena napaćena nećakinja Marja šćućurila uz toplog i dobrog Soloveja, čarobnog konja svoje tete. Na leđima tog smećkastog pastuha Vasja bi mogla smjesta odjahati daleko – no mora se suočiti s odgovornostima koje ima prema svojim rođenima, svojim sugrađanima, a i svim žiteljima Rus’i, ljudima baš kao i čortovima.

Pritom joj ne može pomoći Morozko, kralj zime, istopljen s dolaskom proljeća uz riječi koje su se Vasji usjekle u sjećanje: Onako kako već mogoh, voljeh te. Dok se na jugu skupljaju sile za udar na Moskovsko i ostala ruska kneževstva, njoj vrijeme brzo izmiče. Pred Vasjom su najcrnji trenuci i najmračniji put, jer je čeka sudbina svih vještica.