UBODENA I USPAVANA

Tri patuljka, u putovanju hitrom kao da je to tek jedan po mračnim putovima podno gorja:

“Brzo! Brzo!” reče patuljak na začelju. “Moramo za nju kupiti svilenu tkaninu prvorazredne kakvoće u Dorimaru. Ne budemo li brzi, možda je prodaju, što bi nas primoralo kupiti joj tkaninu drugorazredne kakvoće.”

“Znamo! Znamo!” reče patuljak na čelu. “A kupit ćemo za nju i sanduk za prijenos u povratku, tako da ostane besprijekorno čista i netaknuta prašinom.”

Patuljak u sredini ne reče ništa. Čvrsto je držao svoj kamen, da mu ne ispadne i da ga ne izgubi, i sav je bio usredotočen samo na to. Kamen je bio rubin, grubim klesanjem odvojen od stijene i velik kao kokošje jaje. Vrijedit će kao cijelo kraljevstvo nakon što ga se izreže i oblikuje, i lako će se razmijeniti za prvorazrednu svilu u Dorimaru.