BLIJED POGLED NA BREGOVE

Mlada Niki dolazi iz Londona provesti nekoliko dana s majkom. Nikad nije bila bliska s majčinom kćeri iz prvog braka, ali došla je nakon što je propustila njen pogreb. Polusestra je, naime, počinila samoubojstvo.

Suočavanje – ili, možda, odbijanje suočavanja – sa samoubojstvom prvog djeteta tjera pak majku na niz posredno vezanih prisjećanja. Sjeća se jednog vrućeg ljeta u Nagasakiju, godinama nakon pada bombe, dok je nosila to dijete. Sjeća se poleta u doba poslijeratne izgradnje i dubokih promjena kroz koje su japansko društvo i kultura tada prolazili. A sjeća se i jedne žene i njene kćerkice, nekoć imućnih, sad bačenih u bijedu, s kojima je tog ljeta postala neobično bliska…

Debitantski roman Kazua Ishigura istražuje na koje se načine iz sjećanja stvara osobna mitologija, ne bi li objasnila nešto neobjašnjivo. Naoko jednostavan, a ipak razorno nedokučiv, Blijed pogled na bregove djelo je majstora koji će nastaviti stremiti. O prijelomnicama u svom radu, i još mnogočemu, piše u tekstu predavanja održanog prilikom dodjele Nobelove nagrade, koje je ekskluzivno pridodano ovome izdanju.