Tonček i Točkica

Točkica i Tonček, djeca iz tako različitih socijalnih sredina, kad se sretnu, svojom djetinjom iskrenošću i plemenitošću prepoznat će jedno u drugome srodnu dušu, i nema te socijalne zapreke koju oni ne bi mogli prevladati. Dirljivo je Tončekovo kavalirstvo u obrani Točkice kao i Točkičini plemeniti postupci kojima, bez Tončekova znanja, pokušava dječaku olakšati život. Na kraju svakog poglavlja u kratkim, ali duhovitim razmatranjima Kastner ocjenjuje postupke i osobine likova usmjeravajući čitatelje moralno pravilnim zaključcima.
Kastnerov stil karakterizira jednostavno, duhovito pripovijedanje s mnoštvom životnih, šaljivih dijaloga. I najdramatičnije trenutke Kastner humoristički oblikuje, u čemu mu u ovom romanu najviše pomaže lik vesele Točkice koja svojom živošću i vedrinom ono što je tužno i dosadno pretvara u veselo i zabavno. Poglavlja su mu kratka i uvijek je u prvom planu akcija, čime postiže dinamično, živo, napeto kazivanje kakvo je najprivlačnije i današnjoj djeci.