Stramer

Smješten u gradić Tarnów roman Stramer bavi se sudbinom istoimene židovske obitelji. Nathan se iz Amerike vratio u Poljsku svojoj velikoj ljubavi – Rywki. Početak je 20. stoljeća njih dvoje zatječemo u tijesnu stanu sa šestero djece. Vrijeme je to u kojem vladaju siromaštvo i nezaposlenost a obitelji je dodatni teret židovsko porijeklo na koje zajednica ne gleda blagonaklono. No Strameri su žilav svijet. Za razliku od oca koji uspijeva upropastiti svaki posao djeca su inteligentna i snalažljiva. Kroz mnoge godine svatko od njih pronalazi svoje mjesto: netko u ljubavi netko u poslu a neki u politici. Međutim antisemitizam je sve izraženiji priče o nadolazećem ratu sve su glasnije a dobri Strameri razboritosti unatoč ne mogu ni zamisliti što ih sve čeka.Mikołaj Łoziński napisao je nezaboravan višegeneracijski povijesni roman kojim nam približava međuratne godine u poljskoj Galiciji sjecištu različitih kultura nacija i vjera. Svaki je Stramer junak ove čvrsto ulančane pripovijesti o životu na dnu društvene ljestvice ali unatoč tomu obojenom i smijehom i tugom ljubavima i gubicima uspjesima i porazima. U ovom majstorski ispisanom mozaiku osobnih drama prepoznaje se iskrena posveta ljudskoj ustrajnosti i dobroti. “Savršeno analizirajući način na koji se u Poljskoj ponovno stvarala nacionalistička i nacistička zamka Mikołaj Łoziński slika fascinantnu fresku koja ostavlja bez daha.”Ariane Singer Le Monde“Ta bi priča o siromašnoj židovskoj obitelji koja je između dva rata živjela u Tarnówu naizgled trebala biti osuđena na neizbježnu tugu i znani svršetak. A ipak je Mikołaju Łozińskom uspjelo izbrisati crnilo kojim su obojena naša sjećanja na ono doba. Junaci ne znaju što ih čeka mi to i predobro znamo. Autor dopušta svojim likovima da griješe čine nebrojene gluposti. dodjeljuje im život katkad trivijalan katkad iznimno smislen katkad groteskan veseo i tragičan.”Adam Zagajewski“Stramer spaja intimnost autorova osobnog glasa s epskim zamahom klasične obiteljske sage – poput Singerova romana prožeta modernim senzibilitetom i suzdržanošću. Svijest da je prošlost nedokučiva spaja se s nadom da se ona još može opisati i osjetiti zadržati i upisati u vlastitu potragu i dvojbe autora kao potomka njegovih likova.”Agnieszka Holland