Rekla je da se ne kaje

Stotinama kilometara dug povratak kući bit će dramatično i mukotrpno iskustvo za pet žena koje su puštene iz norveškog zarobljeničkog logora u proljeće 1945. Bez prikladne obuće i hrane, obrijanih glava koje su znamen i kazna za suradnju s nacistima, s teretom vlastitih misli o odlukama koje su onomad donijele, one pješače svojim domovima kroz spaljenu i ratom uništenu Laponiju. Uz strepnju o neizvjesnoj budućnosti koja ih čeka, a koja neprestano tinja u njihovim glavama, ove će odvažne pješakinje razviti nevjerojatno međusobno razumijevanje i solidarnost. No hoće li to biti dovoljno da ožiljci nestanu, da se razlozi njihovih odluka razvodne i da sve one prevladaju strahove koji ih obuzimaju zbog povratka?

„Neki marširaju iz rata kao heroji, drugima je oduzeto dostojanstvo. Ovaj roman, smješten u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, nudi još jedan prikaz beznadnog razdoblja obnove u Finskoj, u kojem su se nade i snovi srušili. Drugačija vrsta putopisnog romana Tommija Kinnunena dugo će ostati u umovima čitatelja, ostavljajući dirljivu sliku.“ – Povjerenstvo nagrade Finlandia

„Kao pisac, često mijenja perspektivu, što rezultira višedimenzionalnom pričom. Njegovi ženski likovi nisu ni kriminalke ni svetice – a njihove priče svakako nisu opresivno moralizirajuće…“ – Johanna Suominen, Etelä-Suomen Sanomat

„Ovo je knjiga o tome što rat učini osobi. Kinnunen piše za sva osjetila: čitatelj miriše zadimljene ruševine i kuša rijetku juhu, osjeća ženski užas, bol i nadu…“ – Suvi Kerttula, Ilta Sanomat

„Ova se knjiga preporučuje svima koje zanima (Laponski) rat, a posebno poslijeratno razdoblje, kao i svakome koga zanima kako je rat u konačnici utjecao na Fince. Iako je na kraju završio, patnje naroda nipošto nisu bile gotove.“ – Kirsti Vuorela, Länsi-Savo

„Ponovno, Tommi Kinnunen daje prostor onima bez glasa. Ovog puta obrušava se na temu zaogrnutu stidom i šutnjom.“ – Miia Gustafsson, Yle