O ljubavi i drugim demonima

Djevojčica umire. Kosa i dalje raste. Dvjesto godina kasnije, ispod srušene crkve raspliće se bakrena griva duga više od dvadeset metara i priča o strastima u tropskim krajevima gdje lete papirnati golubovi s ljubavnim porukama. U romanu O ljubavi i drugim demonima kolumbijski nobelovac García Márquez ponovno maestralno poseže za pjesničkim slikama koje, međutim, govore o svakodnevnom životu ljudi koji sami po sebi nisu ni dobri ni loši, već su, kao uvijek i svugdje, prije svega žrtve međusobnog nesporazuma i vlastite zablude. Endemska tema Garcíe Márqueza o čovjekovoj naknadnoj pameti, o svijesti koja uvijek dolazi prekasno, o kobnoj sudbini duševne tromosti, obrađena je i u ovom romanu veličanstvenim umijećem svođenja svih vrsta odnosa među ljudima na sitne detalje i nekoliko stalnih motiva. ove takozvane mirisne proze koja se, osim toga, može čitati i kao suptilna ironija mudrosti.