Knjiga neispunjenih želja

“Maja je kazala svim ključašima i neključašima, cijelom razredu, kako će i ona sutra doći u školu s ključićem oko vrata. Osjećala je da su joj ključevi važniji od knjiga, važniji od ocjena… Imati ključeve, znači biti samostalan; znači imati kakvu-takvu slobodu i vlast u kući. Sam izlaziti iz kuće i sam dolaziti kući. Svaki ključ ima dvije strane. Kao, recimo, medalja. Ili kao novac. S jedne strane pismo, s druge glava….
Na ključiću s jedne strane piše Titan ili Elzett. Druga je strana prazna. Sasvim prazna. Na toj drugoj strani bit će nešto upisano. Bit će upisan svaki korak djeteta koje ostaje samo kod kuće.”

Ovaj roman Nikole Pulića ovjenčan Nagradom “Grigor Vitez” opisuje radosti i nevolje skupine gradskih školaraca, njihove igre po parkovima, druženja, svađe, svu raskoš boja pravoga djetinjstva. No nije sve igra i veselje. Glavna junakinja Maja zbog jednog će nemilog susreta naučiti kakve sve opasnosti vrebaju iza ugla…

Nikola Pulić rođen je 1926. godine u Bićinama nedaleko rijeke Krke i Prukljana gdje je proveo djetinjstvo. Rodni kraj napustio je za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon rata stiže u Zagreb gdje djeluje kao profesionalni književnik. Pisao je romane, putopise, pripovijetke, drame i filmske scenarije. Objavio je među ostalim i niz djela za mlade: Posljednja igra, Zli brodovi, Maksimirci, Dolina zečeva, Morska prašina, Mlakarova ljubav, Prpilova škola, Sablja Vuka Mandušića, Strah me, mama, Čuvari amfora, Kormoran, Panika u nacionalnom parku i Ljubav na petom jezeru… Dva puta je dobio nagradu “Grigor Vitez”: 1971. za roman Posljednja igra i 1985. za roman Ključić oko vrata. Dobitnik je i dviju nagrada
“Ivana Brlić-Mažuranić”, za roman Mlakarova ljubav i za roman Strah me, mama. Umro je u Zagrebu 2005. godine.

Martin Hrastić rođen je 1990. godine u Koprivnici. Osnovnu školu pohađao je u Ludbregu. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, kao i Akademiju likovnih umjetnosti, završio je u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.