Hrvatske narodne bajke

Narodne bajke može se čitati na vrlo raznolike načine: jednostavno slijedeći priču, čudeći se onome što je neobično i smijući se onome što je smiješno, ili pak tražeći izvore i dublja značenja onoga što smo pročitali. Svakome čitatelju – bilo da se radi o djetetu ili odrasloj osobi – bajke imaju što ponuditi te ostaju trajan izazov različitim tumačima. Zbog toga se u posljednjih nekoliko desetljeća razvila cijela znanost koja se bavi proučavanjem bajki. Tome je pak prethodio veliki posao bilježenja i prikupljanja starih priča. Sakupljači koji su u našim krajevima zabilježili tradicijske priče svih vrsta zapisivali su ih točno onako kao što su im pripovijedali neki, sada već davni, pripovjedači i pripovjedačice: u različitim dijalektima i pomalo nerazumljivo govornicima suvremenog hrvatskog jezika. Te su priče zatim objavljene u knjigama koje nisu namijenjene djeci. Čitajući ih, kao odrasla osoba i književnica, zaželjela sam na svoj način ispričati one koje su mi se najviše svidjele. Namjera mi je bila da ih tako dovedem do nove publike – ne više slušateljske kao nekoć, nego čitateljske – kako ne bi ostale zatvorene u ozbiljnim knjigama i dostupne samo istraživačima književnosti. Iako bajke koje sam izabrala za ovu knjigu izvorno nisu bile namijenjene djeci, moja ciljana publika jesu djeca. Stoga sam ih ispričala jednostavno, a dijalekte pretvorila u standardni jezik, kako bi ih se s lakoćom moglo čitati u svim krajevima gdje se govori hrvatski. Pripovijedajući iznova te stare bajke, neke sam pojedinosti izmijenila (najčešće tako da nitko ne strada), no i negdašnji pripovjedači uzimali su sebi slobodu da ponešto promijene, pa zato i postoje brojne varijante istih zapleta. Nadam se da će ove bajke njihovi novi čitatelji voljeti i na neki način prenijeti dalje.  (S. L.)