Tragom Božjih poslanika

Ibrahim Kajan

Ovom je spoznajom sam autor najpreciznije odredio prirodu i kvalitet avanture iz koje su iznjedreni tekstovi o kojima govorimo: „Najveća avantura  koja se čovjeku može dogoditi, kažu mudri ljudi- susret je sa samim sobom. Ako ikada čovjek može biti istodobno i sam i sa ostatkom svijeta, svakako je to u trenucima susreta s palačama i hramovima, onim opipljivim tragovima misaonog svijeta što posreduju kontakt s ljudima koji su nekada davno bili.Od blistavih građevina jedino su ljepše i misaonopoticajnije- njihove ruine!“

Tako je književnik Ibrahim Kajan zahvaljujući svojoj znatiželji,znanstvenom istraživačkom porivu,senzibilnomistančanomintelektualnom i duhovnom oku otisnuo se u lokalitet u jugoistočnoj Turskoj koji se svrstava u najatraktivniju zonu „historijskog- arheološkog turizma“,“ Području božjih poslanika“ o kojoj se u našoj kulturnoj pa i svjetskoj javnosti zna vrlo malo. Ovim svojim činom, hrabrošću i pregalaštvom uspio je približiti nam i otrgnuti od zaborava impozantno pitomo i izazovno tlo – plodnu oazu prapovijesti drevnih kultura u kojoj su nicale, nastajale razvijale se i nestajale velike civilizacije.Ovo je konačno i prostor gdje su zasađeni i iznikli korijeni modernog monoteizma oličenog u judeokršćanskom i islamskom učenju i svjetonazoru.(iz recenzije Željka Grahovca).