Čarobnjaci iz davnine 3

Autoričina maštovitost u stvaranju čudesnih bića i njihovih osobina očarat će svakog čitatelja pa će tu pronaći razne vrste divova, vukodlake, ogre, bjesosmrdove, gobline, mrazomačke, mačkovišta, viloduhove, krznovilce, piskije…

Ova serija romana govori o odnosu s roditeljima, očekivanjima, ljudskim slabostima, samopouzdanju, oholosti, empatiji, toleranciji, razumijevanju, prihvaćanju, govori o onima koji se ne uklapaju u svoje sredine te o odnosu prema drugima. Čarobnjaci iz davnine romani su koji slave kreativnost i maštu.

Želja, Bodkin i Xar na početku romana Kucni tri puta, trećeg nastavka serije romana Čarobnjaci iz davnine, lete na svojim vratima tražeći sastojke za čaroliju kojom će se Xar riješiti vještičje mrlje. Ispod njih progoni ih Željina majka, kraljica Sychorax, koja je zapalila šumu kako bi uhvatila bića koja posjeduju Magiju i koja pomažu Želji i Xaru. Iznad njih lete vještice koje ih žele uloviti. U brzoj akciji kraljica Sychorax i njezini Ratnici uspijevaju ih sve uloviti i ubiti jednu od vještica, ali djeci u pomoć stiže Caliburnova sestra, medvjedica Perdita, pa oni svi bježe. Željina je Magija sve snažnija, a ona sve koncentriranija. Perdita ih dovodi u školu koju vodi i prvi se put svi zajedno opuštaju i marljivo uče. No ubrzo moraju dalje jer nove opasnosti vrebaju, a oni za sastojcima za istrebljenje vještica tragaju među divljošumama, Vječnom šumom, Jezerom izgubljenih i Vodendemonovim otokom. No morat će se opet suočiti s roditeljima, njihovom prošlošću, suprotstavljenim plemenima, opasnim vješticama, ali i izdajom.

Autorica je pazila na mnoštvo detalja pišući ovu seriju romana, pa su tako imena nekih likova inspirirana mitologijom i likovima iz povijesti književnosti. Na primjer: – gavran koji govori Caliburn u mitologiji je naziv čarobnog mača kralja Arthura – ratnička kraljica Sychorax adaptacija je imena (Sycorax) zle i moćne vještice iz Shakespeareove Oluje – djevojačko prezime velike čarobnjakinje Perdite je Arden, baš kao i Shakespeareove majke. Također je mnogo likova preuzela iz narodne predaje, pa tako u romanu ima divova, vukodlaka, goblina, ogra, vještica…, zatim piskija iz Cornwalla, ali i izmišljenih mrazomačaka, mačkovišta, kućnih vragovilaca… Imena viloduhova bila su pravi izazov za prevoditelja Ozrena Doležala koji je dokazao da je itekako dorastao zadatku.