Travnička hronika – Ivo Andrić

Istorijski roman "Travnička hronika" nastajao je u periodu Drugog svetskog rata zajedno sa još dva velika Andrićeva romana, "Na Drini ćuprija" i "Gospođica". Za razliku od romana "Na Drini ćuprija", za koji je Andrić dobio i Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine, "Travnička hronika" je stvarana na osnovu bogate dokumentarne građe iz istorije civilizacije, autentičnih spisa o istorijskim ličnostima i etnologije. Radnja u romanu pokriva ukupno 7 godina stranih konzula u vezirskom gradu Travniku. "Travnička hronika" oslikava sudar četiri sveta, različitog nasleđa, kulture i vere koji zapravo nemaju ni najmanje volje ni želje da se međusobno razumeju i sažive. U epicentru svega toga je četvrti svet obična raja iz tadašnje Bosne koja spaja ove svetove na jedan surov način, nikome zapravo nije stalo do čoveka i do onoga što danas nazivamo ljudskim dostojanstvom. Taj, naoko, visoki svet intriga i spletaka, političkih dogovora i mešetarenja je samo još jedan vid circulus vitiosus-a istorije večite potrebe za osvajanjem.